Vraćena u život...
Ušao je u sobu i vidio da spavam nije htjeo da me budi neznajući da sam ja na pola puta do kupovanja bijelog sanduka sa anđelima,ali oko 22h je ušao i krenuo da me probudi samo njemu nije bilo jasno zašto toliko spavam prišao je i sklonio jorgan sa mene,ne mogu da zamislim kakav mu je osjećaj bio,ugledavši tablete svuda oko mene poslednji pozdrav i dnevnik sa očajnim i bijednim pjesmama koje su tačno upućivale na pokušaj samoubistva,Ogijevo maltretiranja i mamine afere i udarac nožem zbog neopranog suđa.Nisam nikada pitala za mamu kako je reagovala,mislila je da je sve zbog S..... jer nije htjela prihvatila činjenicu da ona ima više udjela u tome,žao mi je,ali predpostavljam da joj nije bilo svejedno ali vjerujem da je to mogla i očekivati jer je valjda do tada mogla shvatiti kakvi su mi dani bili.Za Brata znam da je galamio i nije mogao da vjeruje šta se desilo i šta sam ja to uradila,tata me je ubacio u auto i odveo u bolnicu tamo su htjeli da me ostave i da mi isperu želudac,ali moja brižna majka nije dala.Zovnula je bivšu komšinicu da dođe kući i da mi nešto rade,ja nisam imala pojma o čemu se radilo,spavala sam sedam dana budila sam se na momente i kroz maglu sam vidjela svaki put tatu kako me drži za ruku.Teško mi je ovo pisati,volim ga najviše na svijetu,jedini moj.Slomila sam ga,šta sam mu priredila,oprosti tata.
Medicinska sestra tačnije komšinica gurala mi je slanu vodu u usta da gutam,da bi me nateralo na povraćanje tačnije imali su jaku želju da me vrate među žive i da ponovo trpim sva sranja za koje nisam imala snage ni volje.Povraćala sam po sebi izbacivala otrov iz sebe,otrov za druge za mene spas.U snu kažu da sam zvala nekoga,dali možda brata ili S..... tada već bivšeg dečka kojeg je mama zvala da dođe da bude kraj mene ali spomenuti nije imao želju.Svaka mu čast,znao je on da ću ja potonuti znao je vjerovatno unaprijed jer je bio upućen u sve,vjerovatno je shvatio da nije bilo sve zbog njega već da se sve sastavilo,vjerovatno je mislio da sam stvarno poludila.Pet dana sam se mučila
nad lavorima i mokrim krpama,i probudila sam se osmi dan,nisam mogla da ustajem iz kreveta jer nisam imala snage ni volje da pogledam tati u oči,nisam htjela da se vratim u stvarnost.Bila sam ljuta zašto mi se ovo dešava,šta god napravim ne uspijevam,zašto?Jednostavno zašto?Kada je tata ušao naveče u sobu,sve sam mu ispričala,o svima,mama je odmah reagovala i počela da se kune svojom rođenom djecom da nije istina,nemoguće pomislila sam,pa zar može da se pravda da laže,Opet isto,mama kao da je bila ljubomorna što mi tata pridaje roditeljsku pažnju,meni se gadilo da mi priđe gadio mi se njen parfem i njena blizina,kako je ružno.Njen karmin nisam mogla da pomirišem a kamo da ga stavim na usta.Tata je spavao kraj mene u sobi i po cijelu noć me držao za ruku,htjela sam da to ostane zauvjek tako.
Moj govor nije bio tečan,mozak mi je bio usporen i pokreti nisu bili brzi i pravilni sve se u meni sjebalo.Sutradan dok je tata bio na poslu mama me je smjestila pospanu u auto i odukla u bolnicu naravno gdje drugo vec kod psihijatra,kada sam usla u ordinaciju ošamario me je misirs Gabrijele Sabatini,doktorica sa crvenim pramenovima,kod nje sam se zadržala poprilično dugo jer sam svoje ime i prezime izgovarala veoma dugo,postavljala mi je pitanja koja sam dobijala na testiranju za prvi razred.
GDE SI SANJA, ŠTA RADIŠ ?
Autor goca — 12 Jul 2007, 20:05
sanja, sanja, sad sam preturajući došla do tvog bloga, da li si razmišljala o tome da može život biti i lepši i bolji i srećniji i da sve to zavisi većinom od tebe!
Autor goca — 12 Jun 2007, 21:11
Hey i ja sam dosta puta razmisljala da se ubijem jer nisam videla smisao svog zivota u ovom svetu, ali sad imam decka koga volim vise od sebe i od zivota i ljubav je potpuno iskrena nesebicna i obostrana iako do sad nisam verovala da potoji tako nesto, a da sam se ubila nista od ovoga nebih sad dozivela, tako da cekaj svoje srecne dane naici ce sigurno...
Autor Tanja — 22 Maj 2007, 14:37
Uhaj...ne znam da li je ovo fikcija ili istina... u svakom slucaju Polako bre.. gde zuris... zivot je ionako kratak!!!.. Cesto su mi dolazile suicidne misli u teen godinama.... I kasnije kada su te emocije i hormoni prosli.. Skapirao sam kako bih se zeznuo!>!>!. Nikome nije zivot lak.. ali veruj mi .. ne uci se na lepim stvarima... Ali ono sto sam kanije pocoe da otkrivam je bilo izvan svega sto sam mogao ocekivati.. tapkanje u mestu je prestalo.. prestao sam da se vrtim u krug.. po prvi put sam video svetlo - nadu... Nadam se da ces je videti i ti... POZDRAV
Autor dmc — 19 Maj 2007, 21:03