Od rođenja.....
Svaki put kada dobijem batine kada se suze osuše i kada se na obrazima ugasi crvenilo od šamara šetala sam po naspi,čak sam par puta sama odlazila ispod mosta da vidim te ljude.Nadala sam se da će me neko prepoznati i reći da sam njihova, mislila sam da bi mi život bio mnogo bolji, sa malo više ljubavi, sa malo manje galame i manje nepoželjnih udaraca. Ali ništa od toga,morala sam da shvatim da sam ja stvarno njihova ćerka,na čiju žalost i na čiju sreću? Uvjek ću se pitati.Želja mi je bila osjetiti milovanje po glavi i poljubac prije spavanja,ali s tim se nismo upoznali ni brat i ni ja.
Imala sam klempave uši pa sam non stop kosu navlačiča na lice, tako da sam za veliko čudo nabacila kompleks niže vrijednosti.Mati mi je nabacivala šešire zbog kojih sam hodala spuštene glave i umirala od sramote,kao da sam imala strah jer su mi se vidjele uši.Bila sam žgoljava jer sam uživala da ne jedem,dnevni obroci su mi bili eurokrem i hljeb.Svaki put za ručak borila se bitka sa mnom,pretežno kada tata dođe,mama me je štipala da bi mi gurnula komad kupusa u usta.Morala sam da provedem cijeli dan za stolom dok ne pojedem tanjir kuvanja.Žvakala bi satima dok me ne ubuzme dosada,pretežno povratim ili pljunem jer mi je bilo odvratno.