Neznam šta dalje
Pobjegla sam u Srbiji,vratila se iz Srbije.....Ožiljci koje je Ogi napravio su zarasli ali još krvare u meni kao i svi ostali osjećaji.Sada sam odrasla ali još uvjek teško prelazim krize koje me proganjaju.Vrijeme u Srbiji koje sam provela je bilo veoma dugo,bio je bijeg od stvarnosti,ali tragovi su ostali i dan danas,trzam se u noći,bojim se tuđih ruku u zraku,glava me zaboli kada neko povisi ton,pa makar to bilo i u šali,ali nevjerovatne posledice od kojih bježim ali nije moguće.
Vratila sam se i nevjerovatno,zaljubila sam se po prvi put u životu,izgubila glavu i odlijepila totalno.Sa njim sa osjećala ljubav,želju,osjetila sam da sam poželjna,nisam htjela da ga izgubim ma nikako,njemu sam ispričala sve moje tajne sav moj život je imao u dlanu i imao je toliku moć da me okrene i usmjeri gdje god hoće,predala sam se samo njemu jer sam se zaljubila.Ljudi kažu da ljubav nije obostrana nikada,da uvjek jedno voli više,u našoj vezi ja sam voljela mnogo više,uz njega sam osjećala sigurnost.Poklapali smo se kod mnogih stvari,njegovi roditelji su živjeli zajedno ali nisu pričali,kakva glupost,nije gotivio moju mamu kao ni ja, vidio je kakva je.Znao je za moje djetinjstvo za sranja sva u životu,jer jedan njegov zagrljaj je tada rešavao sve moje probleme nisam htjela da ga ispustim ali sam je ....Kada bi se posvađali redovno bi slali jedno drugo pisma,on je jednom prilikom nacrtao uho,da moje uho klempavo,i neki tekst koji mi je govorio da je umoran od mene da ga pustim dalje.Ja sam to pročitala ali nema šanse da sam mogla shvatiti jer nije bilo života bez S.... to su svi oko mene znali.Njegove mane su mi bile okej,voljela sam ih uklapala se u sve savršeno i ne savršeno,živjeli smo jedno u drugom.Znao je da ga volim bez granice,nije htjeo da me ostavi ili povrijedi,predpostvaljam da je odgađao tu ceremoniju. Vjerujem da se čovjek u životu zaljubi jednom ali ne ovako,bolesno zaljubi,mislim da je bolesno zaljubljivanje slijepo jer nikoga ne vidim oko sebe samo njega,jer sad u 28 godini shvatam da sam se ja zaljubila u njegove ruke koje su me grlile i njegovu neku sigurnost,poglede pune miline,dodire tople i šaputanje na uho.Bila sam poprilično labilna,svađe sa mamom su me bližile dnu,psihički nisam mogla da izdržim niko mi nije mogao pomoći,nisam htjela da se patim više razmišljala sam ako još jednom ispadne svađa sa mamom ubiću se i gotovo,to mi je bilo non stop u glavi,nekako sam imala osjećaj ako umrem da ću se osloboditi nje to sam htjela,plakala sam mnogo patila sam zbog njenih riječi i djela.S..... je bio jedna vrsta lijeka,jer me smirivao riječima jer je nekim dijelom imao slična sranja u kući sa svojim roditeljima.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi