sanja_priča

19 Maj, 2007

Nema naslova za ovu priču

Generalna — Autor sanja @ 12:58
Oktobarsko veče u Brčkom,toplo napolju idealno za šetnju,otišla sam sama do Ogija sa planom da ćemo sjediti kod njega jer nismo imali para za izlazak,kakva greška te noći.Ušla sam u stan i ušla sam u sobu Ogi je bio ok i nije bio napušen kao svaki dan,sjela sam na krevet a on je izašao do wc-ea i ostala sam sama u sobi.Sjedila sam i buljina u tv i slušala već dodijale zvuke grupe EKV i glasove Milana Mladenovića,Ogi mu je uvjek bio zavidan htjeo je da bude kao i on jer je pisao tekstove pjesama slične Milanovim.Kada se vratio iz WC-ea nije sjeo već je otvorio neku zdjelu i počeo da burla,ja nisam skontala šta radi šta traži i šta hoće!E onda je krenula frka,spopao me pitanjima -       gdje je,što si uzela?ja nisam znala šta traži šta hoće,ništa mi nije padalo na pamet izgubila sam se u toj sobi.Izbečio se očima kao ludak počeo da mi se unosi u lice i da me hvata za kragnu od jakne,-       što si uzela daj mi ovamo vrati mi,to su bile riječi koje je izgovarao proteklih tri četiti sata.Već me je počeo hvatati strah, -       koji mu je?Zaklinjala sam mu se da ja ništa nisam uzela i da nemam pojam šta traži,počeo je da burla po stanu da prevrće stvari,i kad je vidio da je nestalo to što je tražio odjednom se okrenuo se i zavalio me bokserom u grudi,to je bio udarac za pohvalu,nikada nisam osjetila toliku bol u grudima čak je zeznuo i moju mamu,preletila sam preko malog stolića u sobi i pala pored kreveta.Bojala sam se da mi nije izbio zube za koje nisam imala para ni da ih popravim.Dok sam dolazila sebi začula sam ključ u vratima,zaključao je vrata od sobe jer mu je u kuhinji bila mama,vjerujem da nas je čula ali nije smjela da dođe jer je valjda znala da bi i ona mogla dobiti batina,ili je nije bilo briga za nas jer je znala da joj sin nije baš normalna osoba.Ostala sam na podu ležeći ali moj Ogi se pobrinuo da ustanem jer u takvom položaju nisam bila zgodna za udarce,odvalio me je još jednim kvalitetnim bokserom od kojeg sam pala u nesvjest,došla sam sebi tako što je burlao po mojoj novoj plavoj torbici i jakni tražeći to nešto ali neznam šta.Skontala sam da bi mogla biti droga ali nije mi bilo jasno da bi zbog đžointa pravio toliku frku jer smo ga mogli kupiti bilo gdje na ulici,-       obuci se i izlazi napolje!!!naredio mi je.Krenuli smo iz kuće i ja sam planirala da pobjegnem ali sam se bojala da bi mogao da me stigne i da stvarno pomisli da sam uzela to nešto,tačnije neku drogu koja je bila toliko vrijedna svega ovoga.Uhvatio me je pod ruku tako jako da sam imala osjećaj da ću imati priliku da nosim gips na ruci narednih mjesec dana,osjećala sam da me bol probija u glavi,jaka bol,krenula sam rukom da pipnem glavu,dio iznad uha,curi,krenula je gusta krv kojom sam se zaklela da će je jednog dana proliti zbog mene.Nisam komentarisala pred njim,razbio mi je glavu i krenula mi je krv,nisam ni znala šta mi je sve uradio dok nisam došla kući i vidjela se na ogledalo.

Otišli smo do rijeke i sjeli na beton,počeo je histerično da burla po meni po đžepovima čak mu je palo na pamet da nisam slučajno sakrila drogu u patike,izuo je moje najdraže patike Torzijonke Adidas i bacio ih par metara od mene.Toliko zlo u njegovim očima nikada nisam vidjela,mrzio me je,imala sam osjećaj kao da vidim neke trokutove u zjenicama oka,imao je izopačen oblik lica i non stop je pljuvao po ulici.Odmah mi je pao na pamet Smiljan,njegov drugar koji je bio ovisnik o raznim vrstama droga i opterećen Đavolima i Satanističkim sektama..Kontala sam da je njegova droga vjerovatno neka kavlitetna,a Ogi se prepao jer je mislio da sam uzela za sebe nije mogao prepoznati da ja nisam bila ovisnik o ničemu a kamo o drogama.To sam ja samo željela jer sam htjela zaboravim sadašnjost i prošlost.Ustali smo i sabio me je uz drvo,bio je toliki mrak ispod tog drveta da sam jedva i njega vidjela,toliko je bio ljut i uporno je tražio,

-       daj mi i gotovo.

Ponavljala sam umorno,-       nemam ništa i da me pusti - ,ali postojao je sve gori imao je snagu u sebi i uhvatio me za vrat i digao od zemlje,mislila sam da će me pustiti kad vidi da nemam vazduha,ščepao me za vrat i davio me,u tom momentu sam shvatila šta mi se stvarno dešava.Mogao je da me udavi a da se ne zabrine za to ni malo,vjerovatno mu je to nešto značilo više od ljudskog života,bilo mi je svejedno nek me udavi.Eto mi moj dečko nevaljali.U momentu je neko naišao ali bio je mrak,on se naslonio na mene i počeo je da me ljubi,zavukao mi je jezik u usta i prolaznik je mislio da smo srećno zaljubljeni.Prošao je kraj nas ali se mnogo puta osvrnuo i bacio pogled na nas.Prolaznika sam u sebi dozivala ali bez uspjeha.Kada je prošao Ogi mi je stavio ruku u usta i govorio da pljunem,misleći valjda da sam to nešto progutala izvukao mi je jezik iz usta i ugrizao ga svom snagom, u ustima sam osjetila nešto,da mi je jezik natekao.Svaka čast pomislih,toliko batina u životu sam dobila ali ove su bile upečatljive,ne zaboravne.Gnjavio,davio i udarao me je do nekih možda sat vremena,molila sam Boga da dođe moj tata da me odvede kući,samo da se neko pojavi da me spasi jer sam pomislila da će me do kraja ubiti i to je to.Krenuli smo odatle,meni je krv curila ispod kose vidio je ali nije reagovao,uhvatio me je  pod ruku i vukao prema njegovom stanu,shvatila sam kad me nije ubio onda će me silovati,jer nikada nisam pristala da legnem s njim u krevet.Nije me privlačio uopšte.Okolnim prečicama smo došli do njegove zgrade,uvukao me u stan i sjela sam na već poznati kauč,neko je pokucao a ja sam okrenula glavu da me ne vidi jer nisam imala priliku da se ogledam da vidim na šta ličim.Na vrata je ušao njegov stariji brat,Saša koji je bio ogromna razlika od njega,pitao ga,-       je jel ti ovo možda ispalo? To je to,uzeo je,crko da Bog da,rekla sam mu,ispalo mu je na pod i njegov buraz je ušao i stavio sebi u đžep i otišao,debili obadvojica.I da to je bila neka kvalitetna droga koju je on konzumirao sa Smiljanom i vjerovatno se u roku od mjesec dana navukao,nemam pojma.Prišao mi je i krenuo da me poljubi,okrenula sam glavu i ustala da pođem svome domu u kojem me je čekalo isto to.Dok sam se obuvala ispred vrata rekla sam mu jasno i veoma jasno" kada crkneš,sa zadovoljstvom ću ti doći na grob"

Iza te rečenice stojim i dan danas.Krenula sam kući i preplakala sam cijeli put,nije me bilo briga što zaljubljeni parovi prolaze pored mene,ljudi su me gledali,htjela sam da nestanem da me proguta zemlja,nisam htjela ni kući da idem jer me ni tamo nije čekalo nešto posebno!Ušla sam lagano da me niko ne čuje i ušla u kupatilo,imala sam šta i da vidim,uho mi je bilo polomljeno i modro,glava razbijena,jezik natečen i usna rasječena iznutra,da je moj otac to tada vidio mislim da bi ga sahranio.Sjela sam na wc-e šolju i odvalila da plačem i jaučem,zašto se to meni dešava Bože?

Nikako nisam bila zadovoljna svojim životom,bio je nikakav i nije ličio na tinejđžersko doba,ni na djetinjstvo.Nemam lijepe uspomene iz djetinjstva nemam lijepe uspomene iz tinejđžerskih dana,nemam ništa,mnogi bi rekli to si tražila dobila si,majka me je stavljala u krevet i pokazivala mi kako se vodi ljubav,jel to djetinjstvo????Saznati sa 6 godina kako se dolazi do orgazma?

Znam,ubijalo me sve u glavu,postala sam mrzovoljna odbojna povučena.Kada sam ušla u sobu navukla sam kosu na lice i kad su tata i mama legli rekla sam da idem ujutro za Srbiju.Tu noć sam se spakovala,htjela sam da pobjegnem i da živim malo drugi život,jer sam tamo bila Mala  vrednica pametnica nisam konzumirala alkohol ni droge,kulirala sam na seoski način.Jer kada se spozna svoj mrak da će on tada nestati i tada ćemo saznati šta je svijetlost,jer kad spozna čovjek svoje košmare onakve kakvi jesu i oni će isčeznuti i tada počinjemo da se budimo u stvarnosti,sreća nas je uvjek čekala u budućnosti.

A ljubavi – njoj je ostao sprovod. Jeste li ikad bili na sprovodu ljubavi? Pokopavali smo žive ljude u tamnicama svoga srca. Koliko ih je bilo, zna svako od nas. Pokopani su imali pravo glasa i mogli su se žaliti. Rijetko su to kada činili. Puno nam je srce grobova ljubavi – svako je barem jednom nešto pokopao, istinu koju tajimo, povjerenje koje iskoristismo, obećanje koje ne ispunismo, riječ koju zgazismo, pravdu za koju se ne zauzesmo, - ljubav koju ne uzvratismo. Postali smo grobari ljubavi života. Za mnoge smo bili uvjereni da se neće više dignuti – nije nam to puno smetalo. Mi smo kopali dalje i palili smo svijeće – ne da bolje vidimo svoje žrtve, nego da možemo kopati dublje. Palili smo svijeće sprovodu ljubavi, katkad čak i poljupcem, ne zaboravljajući pri tom vlastitu korist koju smo na kraju ipak morali završiti vlastitim vješanjem. Svako je grobar svoje duše i svoje ljubavi. Niko ne kopa dublje od nas samih."

Napisano sa posvetom: Ognjenu

To je baš tako!

  


Komentari

  1. sve je rečeno i svaki komentar bi bio suvišan,priča je dirljiva

    Autor goca — 19 Maj 2007, 17:18


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs