Mama....Šta je to?
Tata nikada nije saznao kako smo živjeli bez njega,ni dan danas nije svjestan toga.Dolazio bi kući sa poklonima koje niko u gradu nije imao pa čak ni moja rodica Maja,možda je tako mislio da će nas utješiti,igrao se igrica na kompjuteru sa nama,spavao u sobi sa nama i ljubio me u obraz prije spavanja,vozio me u krilu na biciklu,vodio me na vašar da se vozam u autićima,učio me da plivam na Savi,pravi tata,kupovao mi svaku sitnicu koju poželim,to su jedini srećni trenuci u mom djetinjstvu,ali to je trajalo svake druge sedmice.Pitam se i dan danas zašto nikada nije osjetio moju bol,tišinu,patnju i samoću,nikada se nije zapitao zašto sjedim u mraku i zašto se sakrivam iza kreveta kad mama galami,zašto sam držala maramu stegnutu preko ušiju,htjela sam da budem sama u tišinu,bojala sam se zvukova u samoći,zašto drhtim a ne molim je da prestane da galami i da prestane da me udara po glavi.Nikada neću shvatiti.Zar nikada nije vidio njene udarce a moju krv iz usta?Čekala sam dan kada će sve proći,kada ću ja odrasti i oduzeti joj zamah kada digne ruku,čekala sam dan da mi vidi pogled u kojem je sve rečeno.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi